Tri dimenzije su me uvalile u kredite. Da bi se smjestilo 3 dimenzije u nekakav prostor, čovjeku treba najmanje 6 ploha. Iako se cijena računa po kvadratu, svih 6 ploha ulazi u cijenu. Sto puta opsujem. Da se barem mogu stisnit, uć u se, imat samo visinu i širinu...

Živio bi na zidu koji bi otplatio u idućih 5 godina.

Moć ljudima daju pretežno informacije, dobre, kvalitetne i informacije na vrijeme. Jutarnji tipovi s obzirom na to, naizgled, dobro stoje. Oni su ujutro prvi u kafiću i prvi čitaju novine. Vijesti, slike, ljudi i događaji, sve oni prate. Osjećaju to, u toku su, i zbog toga se osjećaju dobro. Večernji tip je ujutro u komi i ujutro nema pojma o ničemu. Dok mu Jutarnji euforično brlja o svemu i svačemu zbunjen je i nervozan. I normalno da je zbunjen – današnje novine, al vijesti od jučer i sve šta mu ovaj brlja Večernji je još sinoć čuo.

Slika vrijedi tisuću riječi. Slika od 100 kuna isto vrijedi tisuću riječi. Da su riječi valuta, sada bismo imali tečaj. Tečaj bi bio ovisan o slici i mogu vam odmah reći da to ne bi bilo dobro. Ljudi bez vrijednih slika usporili bi nam sustav. Za račun od stopedeset kuna koji bi plaćali riječima na osnovu slike sa osobne koja vrijedi tisuću riječi, a fotograf je naplati kunu, siromasi bi nabrajali stopedesettisuća riječi. 

Postoje dovod i odvod vode. Voda u dovodu je od Vodovoda, a vodu u odvodu ko zna čija. Između toga je voda "naša". Kilometri i kilometri cijevi do pipe, pa zatim kilometri i kilometri cijevi iz lavandina da bi mi imali točku. Simboličnu točku prostora. Dva pedlja vremena. Tko je jamio, jamio je.
Voda je valjda jedina stvar koju plaćamo samo zato da nam prođe kroz ruke. Odvrneš pipu, voda poteče i eto ga. To je ta voda koju sam "potrošio".